Srednja i istočna Europa ulaze u novo razdoblje neizvjesnosti: Dva su glavna problema

Dva desetljeća napretka, a gdje smo danas?

Nakon dva desetljeća napretka, istraživači upozoravaju da bi se ekonomski razvoj srednje i istočne Europe mogao usporiti.

Analiza Varšavske škole ekonomije ispitala je sudbinu 11 zemalja koje su se pridružile EU nakon 2004. (CEE-11), i to: Poljske, Bugarske, Hrvatske, Češke, Estonije, Litve, Latvije, Rumunjske, Slovačke, Slovenije i Mađarske.

Istraživači su analizirali ekonomski napredak koji su te zemlje ostvarile između 2004. i 2024. godine, obraćajući posebnu pozornost na stopu gospodarskog rasta i realnu konvergenciju.

Jaz između srednje, istočne i zapadne Europe

Drugim riječima, koliko su brzo te zemlje zatvorile jaz u razvoju s EU-15, bogatijim zapadnim članicama bloka.

„Ove zemlje kao skupina razvijale su se gotovo dvostruko brže od takozvane 'stare Unije' ili EU-15“, rekao je za Euronews dr. Piotr Maszczyk, voditelj Odjela za makroekonomiju i ekonomiju javnog sektora na Varšavskoj ekonomskoj školi.

„Svakom Poljaku je drago reći da se Poljska u ovoj skupini najbrže razvila“, rekao je.

Srednja i istočna Europa: Dvadeset godina uzornog rasta

Studija pokazuje iznimne razmjere uspjeha koji su postigle Srednja i istočna Europa.

Rast regije ne samo da se ubrzao, već je postao i otporniji na šokove. Unatoč globalnoj financijskoj krizi, pandemiji i ratu u Ukrajini, zemlje Srednje i Istočne Europe održale su visok tempo razvoja.

Prosječna stopa rasta među ovih jedanaest novih država članica EU dosegla je 3,2%, u usporedbi s 1,6% u takozvanoj "staroj EU" (EU-15) i 3,8% samo u Poljskoj.

To je omogućilo cijeloj skupini CEE-11 da u prosjeku nadoknadi gotovo 30 postotnih bodova jaza u razvoju sa zemljama osnivačicama, mjereno omjerom BDP-a po glavi stanovnika u paritetu kupovne moći.

„Bila je to prava priča o uspjehu“, naglasio je Maszczyk, dodajući da ekonomisti - i ne samo poljski - čak nazivaju ova dva desetljeća „ekonomskim čudom“.

Scenariji za desetljeće 2025.-2035.

Međutim, izgledi za nadolazeće godine ne ulijevaju optimizam, a istraživači kažu da se nakon dvadeset godina prosperiteta nazire desetljeće izazova.

„Izgledi za sljedećih deset godina nisu tako povoljni“, upozorio je dr. Maszczyk.

Stručnjaci Varšavske škole ekonomije (SGH) stvorili su tri scenarija razvoja: osnovni, oprezni i optimistični.

Koji će se ostvariti ovisit će o sposobnosti svake zemlje da provede institucionalne reforme.

U opreznom scenariju, trenutni trend konvergencije bi se zaustavio, a jaz između postsocijalističkih gospodarstava i EU-15 bi se ponovno počeo širiti. Optimistični scenarij, s druge strane, predviđa da bi do 2035. Poljska i ostatak CEE-11 mogle dosegnuti paritet s EU-15 u BDP-u po glavi stanovnika (PPP).

Dvije glavne prijetnje

Akademici identificiraju dvije ključne prijetnje budućem rastu regije.

"Prvo, demografija. Naša regija Europe se smanjuje, a Poljska to čini najbržom stopom", upozorio je Maszczyk.

Objasnio je da Poljska ide prema stopi nataliteta ispod jedan, dok je 2,1 potrebno za održavanje generacijske zamjene. Do 2060. godine zemlja bi se mogla smanjiti na 30 milijuna stanovnika, u kojima dominira starenje stanovništva.

"A drugi element su inovacije", dodao je Maszczyk. "I javna i privatna ulaganja u istraživanje i razvoj su duboko nedovoljna."

Problem patchwork kapitalizma

Ključni izazov za zemlje CEE-11 je prevladavanje onoga što istraživači nazivaju 'patchwork kapitalizmom', što smatraju karakterističnim za regiju.

"To je vrsta institucionalnog aranžmana u kojem se propisi vrlo često stvaraju bez reda i dosljednosti", tvrdio je Maszczyk

Prema istraživačima, 'patchwork' se sastoji od labavo povezanih elemenata preuzetih iz različitih režima - feudalizma, prokapitalizma, socijalizma i modernih modela zapadnoeuropskog kapitalizma.

Poduzetnici se žale na ovo okruženje u kojem je teško ujednačiti propise.

Rumunjska prednjači, Mađarska zaostaje

Sudbina CEE-11 priča je i o uspjesima i o izazovima. Uz Poljsku, ističu se i druge studije slučaja. „Rumunjska je posebno pozitivan slučaj“, rekao je Maszczyk. „Iako nije zabilježila najveći rast BDP-a, najbrže je smanjila jaz s EU-15.“

Ovdje je ključ uspjeha bila kombinacija rasta BDP-a i povoljnih demografskih promjena.

„Podsjetimo se da pokazatelj poput BDP-a po glavi stanovnika ne ovisi samo o tome koliko brzo BDP raste, već i o tome kako se mijenja broj stanovnika“, dodao je Maszczyk.Situacija je sasvim drugačija za Mađarsku, koja je zabilježila mnogo sporiju stopu rasta.

„Mađarska je zabilježila prosječnu stopu rasta od 2% u razdoblju 2004.-2024., što je ispod prosjeka za cijelu analitičku skupinu i samo malo iznad razine karakteristične za staru Europsku uniju“, objasnio je Maszczyk.

Rekao je da će se ova sporija putanja nastaviti kroz sljedeće desetljeće do 2035., a razlozi za to leže u mađarskoj povijesti transformacije.

„Zemlja je prošla kroz posebno tešku sistemsku tranziciju prije ulaska u EU. Do sredine 1990-ih Mađarska je doživjela duboku transformacijsku recesiju i oštar ekonomski kolaps“, rekao je Maszczyk.